Blagdan Svih svetih i Dušni dan, uz tradicionalne masovne posjete grobljima, u Sloveniji su protekli posebno posvećeni komemoracijama s molitvama za ubijene žrtve poslijeratnog komunističkog terora, u najvećoj mjeri izvršavanog na slovenskoj zemlji. Bez ikakvih suđenja izvršena su masovna, i to tajna, ubojstva vojnika, starješina i civila iz obitelji koje nisu bile na strani partizanskih pobjednika u ratu. U Sloveniji je proporcionalno mučeno i ubijeno najviše Hrvata, zatim Slovenaca i pripadnika drugih narodnosti.
Ovih dana središnje komemorativne svečanosti održavale su se na Teharju kod Celja i u Škofjoj Loki. Ove godine obilježava se 80. obljetnica ubojstava, što je bio poticaj da se konačno odlučnije krene u pripreme za dostojno obilježavanje imena i izvršenje pokopa nevino ubijenih žrtava.
Na groblju Lipica kod Škofje Loke na Gorenjskem, Grad Škofja Loka i Slovenska udruga domobrana (Nova slovenska zaveza – Nova slovenska obveza) pripremili su komemorativnu svečanost na kojoj je prigodni žalosni obred molitve vodio umirovljeni beogradski nadbiskup dr. Stanislav Hočevar. U molitvi se poklonio ubijenima u Kočevskom Rogu, koji, nažalost, još čekaju dostojan pokop.
Nadbiskup je jasno rekao da to, u današnjem trenutku, ne smije ostati neriješeno, što je posebno odjeknulo među nazočnima kada je izrazio želju i htijenje da okupi, u konkretnom dogovoru, i jedne i druge, te da zajedno dođu do rješenja za mirni pokoj mučenih i ubijenih, koji su ostali bez prava na ime i bilo kakvo suđenje.
U blizini ovoga groblja nalazi se stratište s desetak jama u kojima su se dogodila ubojstva pored župne i hodočasničke crkve u Crngrobu. I njima, koji još nisu ni iskopani iz dubina jama, uputio je nadbiskup Hočevar riječi molitve i nadanja da će počivati dostojno u miru Božjem. U mnoštvu mještana i rodbine ubijenih, koji su ispratili ove žalosne događaje, bili su podžupan Škofje Loke mag. Robert Strah, predsjednik općinske komisije za uređivanje grobišta Škofje Loke Jože Peter Kranjc te hrvatska delegacija Vlade, hrvatskog veleposlanstva i Hrvatskog društva Ljubljana, u kojoj su bili Đuro Knezičić, predsjednik Udruge Braniteljski centar za društveni razvoj Hrvatske, Josip Marinić i Nikica Perković.
Veteran slovenskog domovinskog rata Jože Peter Kranjc u svom se kraćem govoru kritički osvrnuo na nedovoljnu i presporu aktivnost slovenske i hrvatske vlade u rješavanju ovog, ne tako zapletenog, pitanja. U tome su više sudjelovali povjesničari, arheolozi, patolozi i kriminalisti nego predstavnici aktualne politike – bez obzira koja je stranka trenutačno na vlasti. Do sada je učinjeno vrlo malo, a na teritoriju Slovenije postoji više od 700 mikrolokacija ubojstava, većinom neistraženih, dok su vrlo rijetki primjeri identifikacije i DNK-analiza. Pun emocija i u tijesnoj povezanosti s brojnim obiteljima ubijenih, predsjednik Slovenske domobranske udruge dr. Matija Ogrin upozorio je na potrebu velikog pijeteta prema ubijenima: „O mrtvima nemojmo govoriti kao o svakidašnjim stvarima, a osobito ako su ti mrtvi trpjeli strašno mučenje prije nasilne smrti ili umirali pod težinom tijela umrlih. Ako želimo misliti na ove umrle, moramo ući u duboki okvir svoga bića, kako smo bili stvoreni, i tek tada se možemo otvoriti sudbinama naših mučenih i ubijenih te predstavljati njihovu bol i njihovu agoniju samoće.“
Ogrin je podsjetio da je već prošlo pola godine otkako su na groblje Lipica u Škofji Loki prevezeni posmrtni ostaci ubijenih u Kočevskom Rogu i smješteni u improvizirane kosturnice, zapravo mrtvačnice groblja, te upozorio nadležne s vrha države: „Obećali su da će se pobrinuti za dostojan pokop ubijenih žrtava rata. To zahtijevaju i očekuju njihove obitelji – da bi to bilo učinjeno prema njihovim željama i oporukama, i to u središtu slovenske države.“
Iz razgovora sa sudionicima tih postupaka i događanja može se zaključiti da će se takvo što teško dočekati u dogledno vrijeme, zbog velike političke podijeljenosti na „vaše“ i „naše“. Tu granicu želi ukloniti nadbiskup Hočevar, koji se time uhvatio u koštac s jednom od najtežih podjela slovenskog društva. Očekivanja da će slovenski parlament odobriti deklaraciju kojom bi se navelo da su ubijeni bez suda i da su stoga nevini, te da im se vrate njihova imena i označe grobovi, nažalost još nisu realna.
Kod svih koji su bili na ovim komemoracijama u Škofji Loki i u Teharju kod Celja vlada nevjerica da slovenska država još nije spremna priznati notornu istinu o činjenicama i odati zasluženi pijetet prema ubijenima. To, dakako, vrijedi i za Slovence, i za Hrvate, i za sve druge ubijene u Sloveniji na takav način.
Svečanost komemoracije bila je popraćena nastupom pjevača Škofjeloškog okteta i sviranjem Gradske limene glazbe. Na koncu je oktet otpjevao i prigodne žalosne duhovne pjesme te završio ponosnom pjesmom „Oj, Triglav, moj dom, kako si krasan“ – riječima svećenika Matije Zemljiča, a glazbom skladatelja i župnika Jakoba Aljaža. Povorka je zastala kod središnjeg križa, gdje je podžupan položio zeleni vijenac sa zastavom grada, a hrvatska delegacija svijeće s hrvatskom zastavom. Zatim je nadbiskup Hočevar prišao privremenim kosturnicama i blagoslovio ubijene u jami Macesnova gorica u Kočevskom Rogu.
Kratki pogledi na blagoslov složenih kostiju u mrežastim zavojima pričaju priču o dugim koracima koji još slijede do dostojnog pokopa – u nadi vjernika i obitelji ubijenih. Ubijene Slovence, Hrvate i žrtve drugih naroda ove je nedjelje u Spomen-parku Teharje kod Celja blagoslovio celjski biskup Maksimilijan Matjaž, na kraju komemorativne svečanosti sa svetom misom.
U Spomen-parku Teharje za sada su pokopane žrtve iz logora Teharje i okolnih krajeva, gdje su ubijane žrtve. Ovaj je park projektirao arhitekt Marko Mušić sa suradnicima, a postavljen je 10. listopada 2004. godine.
Ivan Botteri
