Krasan dan u Dolenjskoj - domovini cvičeka

Kao član Turističkih novinara Slovenije odazvao sam se sa slovenskim kolegicama i kolegama pozivu Razvojne agencije Dolenjske da posjetimo tamošnje zidanice i Kartuzijanski samostan Pleterje.

 A tko se ne bi odazvao tako lijepom pozivu? Za zidanice nisam nikada čuo, a zvučalo je dobro, dok su kartuzijanci dovoljno mistični. 

Što su zidanice? Točan prijevod ne postoji, ali bi ih mogao opisati kao naše klijeti koje mogu biti vrlo stare do potpuno novih zidanih kuća različitih veličina. Upravo ih među vinogradima na Trškoj gori (Novo Mesto) ima najviše na svijetu. Upoznavši projekt Turizam u zidanicama shvatio sam kako je riječ o odličnoj ideju koju bismo mogli „ukrasti“. Naime, vlasnici, a odreda vinari ponosni na cviček kojeg je domovina Dolenjska (bez brige, uzgajaju i druge sorte), odlučili su se udružiti i ostvariti jedinstveni projekt koji im donosi zadovoljstvo i novac.

Zidanice su podijelili u dvije grupe. Tako su u jednoj zidanice koje iznajmljuju turistima, a prvi je krenuo Viktor Rataj (Zidanica Rataj) u čijoj se ponudi nalaze još sauna i bazen. Uostalom, o uspješnosti projekta dovoljno govori činjenica da će ove godine svi zajedno doseći 10 tisuća gostiju! Iako gosti dolaze odasvud, vode Slovenci, Hrvati i Nijemci. Uskoro će se se udružiti u difuzni hotel. Dodat ću još da su u Dolenjskoj dragi, mirni i gostoljubivi ljudi, da je to (industrijski i po prihodima) najbogatija regija u Sloveniji, te još sačuvana proizvodnja domaće hrane.

U drugoj grupi su zidanice koje nude hranu i piće bez smještaja. Tako smo u zidanici Pavlin uživali u neopisivoj ponudi ukusnih jela od domaćih sirovina. Započeli smo sa sirom, slaninom, orasima i narezanom kruškom, te kruhom u obliku čarobno oblikovanih pogača koje su pripremile Seoske žene Marjeta, a sve popraćeno cvičekom i rakijom od borovnica. A onda su sllijedili meso ispod peke, najbolje krvavice koje sam ikada jeo, kranjske kobasice, pripadajući prilozi te vrlo ukusne savijače i turska kava na kraju. To je bio ručak za pamćenje! A želite li to i sami doživjeti možete se najaviti ili doći u subotu ili nedjelju kada su te zidanice otvorene za goste.

 Budući da sam se upravo umoran od puta vratio iz Malezije skorom sam zaboravio kako slijedi još posjet Kartuziji Pleterje, katoličkom samostanu jedinom na slavenskom području, u kojem su kartuzijanci posvećeni molitvi, odnosno kontemplaciji. Vrijeme provode u svojim ćelijama - opremljenim kućicama, koje napuštaju samo zbog zborne liturgije ili vrlo rijetko zbog zajedničke razonode. Riječ je o pustinjačkom načinu života u kojem nema mjesta za Internet i mobitel, a roditelji i rodbina ih smiju posjetiti ili jednom godišnje na dva dana ili dva puta godišnje na jedan dan.

 Iako je Kartuzija zatvorena za posjetitelje, moguće je posjetiti gotičku crkvu, pogledati, istina pripremljen u njihovom stilu, ali staromodan i pomalo dosadan multivizijski program o povjesti kartuzije i životu kartuzijanaca, dok se u njihovoj prodavaonici može kupiti proizvode kartuzije od kojih je najpoznatija viljamovka s cijelom kruškom u boci. No, tu priču ostavljam za neku drugu zgodu.