Ubojita balada, najnovija premijera HNK u Varaždinu, izvedena 10. listopada na Sceni Rogoz, u režiji Nine Kleflin, donosi moćan početak kazališne sezone – predstavu koja pulsira emocijama, zvukom i napetošću. I sam ton predstave, u stilu rock mjuzikla, savršeno se podudara s jesenskom melankolijom, vremenom kad smo ranjiviji, skloniji introspekciji i dubljem doživljaju tuđih i vlastitih drama.
Kleflinina režija uspješno održava ravnotežu između kazališne suzdržanosti i rock energije, a cijela predstava djeluje kao ženski glas u punoj snazi – ranjiv, ali odlučan. Ubojita balada ne donosi samo priču o ljubavnom trokutu, već i zrcalo naših unutarnjih borbi, podsjećajući nas da i najintimnije odluke mogu imati ubojitu snagu.
Naizgled klasičan ljubavni trokut pretvara se u napeti četverokut, jer se u ulozi ubojice pojavljuje netko izvan samog odnosa – prevarena žena, simbolički utjelovljena u liku Pripovjedačice (Dea Presečki). Taj neočekivani obrat donosi emotivni šok i snažnu poruku o boli, strasti i oslobađanju.
Hana Hegedušić (Sara) sjajno se snalazi u glavnoj ulozi žene, zavodnice razapete između lošeg i dobrog momka. Izlaz iz toksičnog odnosa s barmenom Tomom (Lovro Rimac) Sara pronalazi u braku s ozbiljnim doktorom filozofije i pjesnikom Markom (Robert Španić). No sigurnost i kolotečina bračne svakodnevice i roditeljstva polako nagrizaju Sarin osjećaj vlastitog identiteta. Raspiruje se stara strast iz prošlog života, a želja prerasta u opsesiju – sve dok zbivanja ne eskaliraju u žestokom, gotovo tragičnom naboju.
Lovro Rimac i Robert Španić, kao nova lica ansambla HNK Varaždin, ne samo da glumački dojmljivo nose svoje uloge, nego i pjevački briljiraju, unoseći nevjerojatnu autentičnost i energiju u svaki ton. Njihove su izvedbe prožete emocijom, sirovom iskrenošću i snagom – i upravo zato publika u njima lako prepoznaje vlastite slabosti, želje i unutarnje borbe.
Dea Presečki kao Pripovjedačica daje dodatni sloj mističnosti i distance, povezujući događaje u svojevrsnom rock-balada stilu. Njezin glas i scenska prisutnost stvaraju most između publike i unutarnjeg svijeta likova, dok glazbeni sastav uživo, pod vodstvom Davida Vukovića, dodatno naglašava emocionalni ritam i dinamiku scene. Poseban doprinos dojmu predstave daje Scena Rogoz, čiji intimni prostor sa stotinjak mjesta omogućuje neposredan kontakt između izvođača i publike. Upravo ta blizina čini da se gledatelji ne osjećaju kao promatrači, nego kao sudionici – kao da i sami postaju dio priče, dijeleći dah, emocije i napetost s glumcima. Takva atmosfera savršeno pristaje komornom rock mjuziklu koji se hrani energijom publike i uzvraća joj snagom žive emocije.
Redateljica Nina Kleflin vješto balansira između tame i svjetla, razuma i strasti, dok glazbeni voditelj David Vuković s bendom (David Vuković, klavijature, voditelj benda, Hrvoje Šenjug, električna gitara, mandolina, Vid Novak Kralj, akustična gitara, Aleksandar Vešić, bas gitara,Damir Hodić, bubnjevi) unosi pulsirajuću energiju koja čini srce predstave. Scenografija Stefana Katunara, kostimi Ane Mikulić i svjetlo Tomislava Maglečića stvaraju atmosferu napetosti i intime, a koreograf Igor Barberić suptilnim pokretima dodatno naglašava emocionalni naboj.
Ovaj uspješan odabir intendantice Senke Bulić još je jedna potvrda njezina izoštrenog osjećaja za kazališni trenutak. Kao glumica koja duboko razumije ljudsku ranjivost i slojevitost emocija, Bulić i u ulozi intendantice pokazuje izniman instinkt za predstave koje mogu publiku prodrmati, dirnuti i uvući u priču – izvlačeći na površinu ono što često pokušavamo sakriti: našu nježnost, slabost i potrebu da budemo "viđeni".
Ubojita balada tako ne ostaje tek priča o ljubavi i izdaji – ona postaje ogledalo naših vlastitih unutarnjih lomova. Kao prvi korak u jesensku kazališnu sezonu, ova predstava nas ne ostavlja ravnodušnima: melankolična, strastvena i duboko ljudska, podsjeća da svatko od nas u sebi nosi svoju ponekad ubojitu – baladu.
