Danas nije lako žrtvi agresije priznati obostrani poraz u trojnom formatu pregovora o miru, kada svakog dana s bojišta stižu stravične vijesti rata započetoga prije četiri godine i osam mjeseci. Samo u srijedu po noći (kada se najviše napada) Rusija je imala 1820 ljudskih gubitaka (teško ranjenih i umrlih), a slijedećega dana, u četvrtak broj gubitaka ljudi u ruskoj vojsci popeo se na 2250!??
Razgovori u Oslu između s europske strane predstavnika Ukrajine (na čelu sa predsjednikom Zelenskim), premijera Norveške i predsjednika Finske, te s američke strane, koju su zastupali Witkoff i Kushner izaslanici Predsjednika Trumpa bili su zapravo uvod u ponovni pokušaj SAD i europskih saveznika, da se obnove pregovori zastali u veljači zbog američke invazije na Iran. U situaciji kada se SAD spremaju na izbore za kongres 3. studenoga, pa traže spas u stabilizaciji autokratske vlasti Trumpa i niza odbijanja dogovora ili pokušaja približavanju dogovora o prekidu borbi s ruske strane, nije realno očekivati neki veći pomak u postizanju mira.
Ako suzimo komentare i izjave angažiranih političara, koji su bili na sastanku u Oslu i Peterburgu, ostaje kao jedina upotrebljiva novost, da donekle sazrijeva mogućnost nastavka sastanaka u trojnom formatu (SAD, Rusija i Ukrajina), svakako poslije američkih izbora, negdje oko polovice mjeseca studenoga. Naravno bilo je govora o teritorijalnim ustupcima agresoru, ali to je ustrajno a priori odbacivala Ukrajina. Bilo je izražavanja želje Ukrajine, da se privremeno zamrzne borba i krene u pregovore, naravno uz potrebna jamstva, ali ruska strana nije za to pokazivala razumijevanje.
Tako su samo između dviju glavnih strana (SAD i Rusije) zapravo kružile samo mrvice ustupaka. SAD je ublažila sankcije protiv Rusije i prihvatila uvoz nafte iz Rusije, a Rusija je ponudila gnojivo i vratila američkog državljanina Stephena Hubbara (profesora iz Michigana), tako da je po američkom ukusu. Kod Putina bilo je stvoreno pomalo usiljeno prijatnije ozračje što je izgledalo povoljnije za američke izbore. Ako je ovo sve što možemo reći o tim „naporima“ da se pokrene put ka miru za Ukrajinu s mrtve točke, možda smo takav pomak i preuveličali u odnosu na vjerojatnost očekivanja. Stoga treba očekivati od predsjednika Ukrajine, žrtve agresije, pokazati kao i do sada oprez i biti u ulozi majke ukrajinske mudrosti za činiti samo ono što Ukrajinu vodi u nezavisnu i slobodnu državu Europe i svijeta.
Međutim postoji i jedan odnos između dva svijeta, koji je ipak u ovoj ratnoj krizi svijeta donio jedan pomak. To je nedvojbeno moralna veličina i čovjekoljubivi utjecaj Svetoga Oca Pape Lava XIV. Kako nam ga je početkom ove godine opisala američka novinarka Elise ANN Allen, koja je objavila knjigu o papi i prvi intervju sa njim. Papa je i prije dolaska u Rim imao lijepe vrlo srdačne odnose susreta s obitelji ove novinarke, a na susretu u Castel Gandolfo ona ga je doživjela „ponovno kao neobičnoga, priprostoga, skromnoga, osobu širokoga srca. Razgovor je tekao opušteno. I danas je ostao takav kakvoga sam srela na njegovoj biskupskoj službi u državi Peru“.
Prisjetimo se njegove izjave u svibnju kada je na audijenciji naglasio da „rat ne rješava teškoće, nego ih povećava i čini višestruko težima. Izražavam solidarnost sa žrtvama napada na civile u Ukrajini“, rekao je Papa. Koliko je on u svojim zdravstvenim tegobama mislio na druge potvrđuje njegov telefonski razgovor poslije operacije iz rimske bolnice Gemelli 16.listopada, kada je predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu uputio poziv da prekine napad na okupirano mjesto Oleški u Hersonskoj oblasti i tako omogući dostavu hrane i medicinske pomoći gladnima i bolesnima, ali i sigurnu evakuaciju. Tada je Papa upozorio Putina na potrebu dijaloga i mira. Putin je zahvalio za ovaj poziv Pape pun poštovanja i razumijevanja za kršćane svijeta. Papa je 19. listopada, drugi dan po izlasku iz bolnice razgovarao telefonski s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenski i izrazio „nadu u humanitarni prekid vatre u mjestu Oleški, kako bi se moglo pomoći tegobama pučanstva „ u tom okupiranome gradu “. To se nije dogodilo slučajno, jer humanitarna kriza u mjestu Oleški je svakoga dana sve teža, ljudi gladuju, oko njih lete granate i eksplozije.
Ako se vratimo nešto unazad na Silvestrovo 31.prosinca prošle godine kada je Papu na trgu Svetoga Petra u Rimu susrela ukrajinska djevojčica Varvara, koja je bila u očekivanju zahtjevne operacije raka. Papa je tada Varvaru zagrlio i potaknuo u nadi za ozdravljenjem. Kako su nedavne pretrage potvrdile djevojčica je ozdravila, pa je s obitelji došla u Rim molila za Papu i zagrlila ga na ponovnome susretu, po izlasku iz bolnice Gomelli. Tom prilikom je rekla Papi da je on njoj izvor snage i zaželjela je da pobijedi bolest i nastavi svoje sveto poslanstvo svijetu. Papa je blagoslovio Varvaru, a ona mu je podarila fotografiju s njihovoga prvoga susreta i ručno izrađenu igračku s likom Pape, te izrazila želju, da ga ta igračka prati na putu oporavka, kao što je njoj bila u najtežim trenutcima .
Je li moguće da svijet danas ne vidi razlike u mišljenjima, kojih ne bi trebalo biti kada su životi najveća vrijednost što postoji na ovome svijetu?Koliko malo treba da bude svatko na svome i da ima mir u svojoj kući i obitelji?
Ivan Botteri
